U ogledalu ili u pjesmi?

Stojim pred ogledalom, no tko zna bi li trebala ondje stajati…

Iako se svaki dan barem nekoliko puta u njega pogledam, mislim da vrlo rijetko u njemu vidim svoj odraz. Uglavnom vidim ono što očekujem vidjeti, nekada sam zadovoljna, nekada nisam, pa sam se u stanju toliko dugo gledati sve dok ne ugledam nekoga potpuno drugačijeg od onoga koga sam u prvi čas ugledala. No zastanem li nakon toga i zapitam li se kako sam to postala drugačija, vrlo ću rijetko znati odgovor. Još manje znam odgovor na pitanje zašto sam postala drugačija i što je nakon toga bolje ili lošije.

Zašto se uopće i gledam ako to nisam ja nego samo moj odraz kojega i ne vidim?

A tko sam onda ja, ta koja se uporno i svakodnevno barem nekoliko puta pogleda u ogledalo? Vrlo rijetko to znam, a i kada znam, to zasigurno nije zahvaljujući ogledalu.

U želji da usprkos neuspjelim pokušajima s ogledalima pronađem odgovor na to pitanje, uronila sam misli u svoje tijelo. Malo pomalo počela sam iz sebe vaditi svoje slike puno jasnije od onih u ogledalu.  Neke od tih slika utkane su u pjesme koje se nalaze „U snu“.

U srijedu, 5. veljače 2025. izvest ćemo ih uživo u Klubu Kazališta Komedija u Zagrebu!

Dođite i poslušajte što sam sve saznala o sebi i kako zvuče te pjesme kad se sviraju uživo <3

Pred ogledalom me uhvatila divna Sanja Šantak <3